Hrvatski jezični portal

1.	a. više ljudi ili pojedinaca koji čine cjelinu ili djeluju kao cjelina [radna grupa]; skupina b. više ljudi koji su se zatekli na istom mjestu [policija je rastjerala grupu građana]
2.	cjelina predmeta ili čestica koji imaju zajednička obilježja [grupa zgrada]
3.	mat. jedna od osnovnih algebarskih struktura, s binarnom operacijom koja ima svojstva asocijativnosti, postojanja neutralnog elementa (s ulogom poput nule pri zbrajanju), te postojanja inverznog elementa za svaki element [grupa cijelih brojeva s operacijom zbrajanja; grupa permutacija n-članog skupa s operacijom kompozicije funkcija]
4.	vojn. pov. više formacija pod zajedničkom komandom koja ob. mora ispuniti određeni strateški cilj [armijska grupa]
5.	umj. skupina figura ili predmeta koji tvore cjelinu [Laokoontova grupa]
6.	pov. stupanj na službeničkoj ljestvici zvanja [peta grupa; šesta grupa]; razred
7.	glazb. skupina glazbenika i pjevača koji nastupaju zajedno

∆ društvena grupa sociol. svi oni pojedinci za koje sociologija i druge društvene znanosti smatraju da imaju posebne društvene interese, položaj i sl., koji se mogu promatrati kao zasebna društvena činjenica;
Grupa trojice umjetnička skupina koju su 1930. u Zagrebu osnovali slikari Lj. Babić, V. Becić i J. Miše; djelovala do 1935; isticali tradiciju minhenskog kruga, v. i tematiku zavičajnih regionalnih pejzaža;
grupa za pritisak sociol. društvena skupina stvorena da bi vršila pritisak na vlast ili na javnost radi promicanja i zaštite svojih interesa;
interesna grupa oni koji nastupaju ili djeluju vođeni zajedničkim interesom;
krvna grupa fiziol. 1. svaka od nekoliko imunološki različitih i genetički određenih vrsta ljudske krvi 2. svi oni koji mogu međusobno primati i davati krv [ista smo krvna grupa];
referencijalna grupa odabran broj ljudi koje se proučava i o njima se izvješćuje nakon stručne ili znanstvene obrade;
teorija grupa mat. dio algebre u kojem se proučavaju opća svojstva grupa

✧ fr. groupe ← tal. gruppo, njem. Gruppe ← srlat. cruppa ← germ.