grána
grána ž 〈A grȃnu, N mn grȃne〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | grana |
| G | grane |
| D | grani |
| A | granu |
| V | grano |
| L | grani |
| I | granom |
| množina | |
| N | grane |
| G | grana |
| D | granama |
| A | grane |
| V | grane |
| L | granama |
| I | granama |
Definicija
| 1. | dio stabla koji raste iz debla [zelena grana; širiti grane] |
| 2. | pren. a. vrsta djelatnosti [grana industrije] b. podjela u obitelji, znanosti i sl. |
Sintagma
∆ jezična grana lingv. skup jezika neke porodice koji su genetski osobito blisko srodni
Frazeologija
⃟ (biti) kao suha grana bez životne snage, usamljen, tužan u lišenosti čije blizine;
(doći) na zelenu granu oporaviti se, doći do povoljnog stanja;
ne raste mi na grani ne dolazim do toga lako, nemam u izobilju kao nešto što mnogo ne vrijedi [novac ni meni ne raste na grani];
pasti na niske grane srozati se, izgubiti viši položaj;
pili (siječe, reže) granu na kojoj sjedi radi protiv samoga sebe (obično ne uviđajući da to čini);
sići s grane civilizirati se, prestati biti divlji, uljuditi se [sišao je jučer s grane, podr. toliko je neuk, primitivan i sl.]
(doći) na zelenu granu oporaviti se, doći do povoljnog stanja;
ne raste mi na grani ne dolazim do toga lako, nemam u izobilju kao nešto što mnogo ne vrijedi [novac ni meni ne raste na grani];
pasti na niske grane srozati se, izgubiti viši položaj;
pili (siječe, reže) granu na kojoj sjedi radi protiv samoga sebe (obično ne uviđajući da to čini);
sići s grane civilizirati se, prestati biti divlji, uljuditi se [sišao je jučer s grane, podr. toliko je neuk, primitivan i sl.]
Etimologija
✧ prasl. *grana: vrh, granica (rus. gran': granica, polj. grań) ≃ njem. Granne: osje, čekinja
