gẕmjeti
gẕmjeti () nesvrš. 〈prez. gẕmīm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
grmjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | grmim |
2. | grmiš |
3. | grmi |
množina | |
1. | grmimo |
2. | grmite |
3. | grme |
futur | |
jednina | |
1. | grmjet ću |
2. | grmjet ćeš |
3. | grmjet će |
množina | |
1. | grmjet ćemo |
2. | grmjet ćete |
3. | grmjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | grmljah |
2. | grmljaše |
3. | grmljaše |
množina | |
1. | grmljasmo |
2. | grmljaste |
3. | grmljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | grmio sam |
2. | grmio si |
3. | grmio je |
množina | |
1. | grmjeli smo |
2. | grmjeli ste |
3. | grmjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grmio |
2. | bio si grmio |
3. | bio je grmio |
množina | |
1. | bili smo grmjeli |
2. | bili ste grmjeli |
3. | bili su grmjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | grmi |
množina | |
1. | grmimo |
2. | grmite |
glagolski prilog sadašnji | |
grmeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
grmio, grmjela, grmjelo | |
grmjeli, grmjele, grmjela |
1. | proizvoditi snažan prasak u atmosferi; grmiti, tutnjiti (kao gromovi, kao topovi) |
2. | pren. govoriti ili pisati o čemu s mnogo protesta, grdnje, ljutnje, dijeljenja pouka i sl. [grmjeti na sva usta] |