gẕmjeti
gẕmjeti () nesvrš. 〈prez. gẕmīm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grmjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grmim |
| 2. | grmiš |
| 3. | grmi |
| množina | |
| 1. | grmimo |
| 2. | grmite |
| 3. | grme |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grmjet ću |
| 2. | grmjet ćeš |
| 3. | grmjet će |
| množina | |
| 1. | grmjet ćemo |
| 2. | grmjet ćete |
| 3. | grmjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | grmljah |
| 2. | grmljaše |
| 3. | grmljaše |
| množina | |
| 1. | grmljasmo |
| 2. | grmljaste |
| 3. | grmljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grmio sam |
| 2. | grmio si |
| 3. | grmio je |
| množina | |
| 1. | grmjeli smo |
| 2. | grmjeli ste |
| 3. | grmjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grmio |
| 2. | bio si grmio |
| 3. | bio je grmio |
| množina | |
| 1. | bili smo grmjeli |
| 2. | bili ste grmjeli |
| 3. | bili su grmjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grmi |
| množina | |
| 1. | grmimo |
| 2. | grmite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| grmeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grmio, grmjela, grmjelo | |
| grmjeli, grmjele, grmjela | |
Definicija
| 1. | proizvoditi snažan prasak u atmosferi; grmiti, tutnjiti (kao gromovi, kao topovi) |
| 2. | pren. govoriti ili pisati o čemu s mnogo protesta, grdnje, ljutnje, dijeljenja pouka i sl. [grmjeti na sva usta] |
Frazeologija
⃟ gdje si bio kad je grmjelo lako je govoriti sada kad su minule poteškoće, morao si prije govoriti ili se iskazati
Etimologija
✧ prasl. i stsl. grьměti (rus. gremét', polj. grzemeć), lit. grumenti ← ie. *ghrem- (grč. khremetízein: rzati, stvnjem. grim: bijesan)
