grȕntati
grȕntati (, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gruntati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gruntam |
| 2. | gruntaš |
| 3. | grunta |
| množina | |
| 1. | gruntamo |
| 2. | gruntate |
| 3. | gruntaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gruntat ću |
| 2. | gruntat ćeš |
| 3. | gruntat će |
| množina | |
| 1. | gruntat ćemo |
| 2. | gruntat ćete |
| 3. | gruntat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gruntah |
| 2. | gruntaše |
| 3. | gruntaše |
| množina | |
| 1. | gruntasmo |
| 2. | gruntaste |
| 3. | gruntahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gruntao sam |
| 2. | gruntao si |
| 3. | gruntao je |
| množina | |
| 1. | gruntali smo |
| 2. | gruntali ste |
| 3. | gruntali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gruntao |
| 2. | bio si gruntao |
| 3. | bio je gruntao |
| množina | |
| 1. | bili smo gruntali |
| 2. | bili ste gruntali |
| 3. | bili su gruntali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gruntaj |
| množina | |
| 1. | gruntajmo |
| 2. | gruntajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gruntajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gruntao, gruntala, gruntalo | |
| gruntali, gruntale, gruntala | |
Definicija
reg. promišljati što, razmišljati o čemu kao o namjeri, praviti planove za kakvo djelo u budućnosti
Etimologija
✧ njem. gründeln: roniti
