gùtati
gùtati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gutam |
| 2. | gutaš |
| 3. | guta |
| množina | |
| 1. | gutamo |
| 2. | gutate |
| 3. | gutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gutat ću |
| 2. | gutat ćeš |
| 3. | gutat će |
| množina | |
| 1. | gutat ćemo |
| 2. | gutat ćete |
| 3. | gutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gutah |
| 2. | gutaše |
| 3. | gutaše |
| množina | |
| 1. | gutasmo |
| 2. | gutaste |
| 3. | gutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gutao sam |
| 2. | gutao si |
| 3. | gutao je |
| množina | |
| 1. | gutali smo |
| 2. | gutali ste |
| 3. | gutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gutao |
| 2. | bio si gutao |
| 3. | bio je gutao |
| množina | |
| 1. | bili smo gutali |
| 2. | bili ste gutali |
| 3. | bili su gutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gutaj |
| množina | |
| 1. | gutajmo |
| 2. | gutajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gutajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gutao, gutala, gutalo | |
| gutali, gutale, gutala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gutan, gutana, gutano | |
| gutani, gutane, gutana | |
Definicija
| 1. | radom zubi, vilica i mišića potiskivati zalogaje (hrane) i gutljaje (pića) u jednjak i želudac |
| 2. | u čitanju ili u govoru izostavljati glasove koji se moraju izgovoriti |
| 3. | pren. vrlo pozorno slušati ili čitati [gutati knjige; gutati svaku riječ] |
Frazeologija
⃟ gutati knedle morati otrpjeti što neugodno;
gutati (koga) očima vrlo uočljivo pokazivati simpatije za koga;
gutati suze vidljivo patiti;
gutati žabe (žabu) raditi što preko volje, s osjećajem nelagode;
tako nešto ne gutam to (ta) ne prolazi kod mene, usp. prolaziti
gutati (koga) očima vrlo uočljivo pokazivati simpatije za koga;
gutati suze vidljivo patiti;
gutati žabe (žabu) raditi što preko volje, s osjećajem nelagode;
tako nešto ne gutam to (ta) ne prolazi kod mene, usp. prolaziti
Etimologija
✧ prasl. *glъtati (rus. glotát', polj. kłtać) ← ie. *glewt- (lat. glutire)
