gúšiti
gúšiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. gẉšīm, pril. sad. -šēći, prid. trp. gẉšen, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gušim |
| 2. | gušiš |
| 3. | guši |
| množina | |
| 1. | gušimo |
| 2. | gušite |
| 3. | guše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gušit ću |
| 2. | gušit ćeš |
| 3. | gušit će |
| množina | |
| 1. | gušit ćemo |
| 2. | gušit ćete |
| 3. | gušit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gušah |
| 2. | gušaše |
| 3. | gušaše |
| množina | |
| 1. | gušasmo |
| 2. | gušaste |
| 3. | gušahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gušio sam |
| 2. | gušio si |
| 3. | gušio je |
| množina | |
| 1. | gušili smo |
| 2. | gušili ste |
| 3. | gušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gušio |
| 2. | bio si gušio |
| 3. | bio je gušio |
| množina | |
| 1. | bili smo gušili |
| 2. | bili ste gušili |
| 3. | bili su gušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | guši |
| množina | |
| 1. | gušimo |
| 2. | gušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gušeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gušio, gušila, gušilo | |
| gušili, gušile, gušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gušen, gušena, gušeno | |
| gušeni, gušene, gušena | |
Definicija
| 1. | silom onemogućivati disanje hvatajući (koga) snažno za grlo |
| 2. | a. oduzimati dah [guše me suze] b. ne dati zraka [guši me dim]; dušiti |
| 3. | pren. onemogućivati, zatirati [gušiti slobodu; gušiti inicijativu] |
Etimologija
✧ vidi gȕša
