epìtēt
epìtēt m 〈G epitéta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | epitet |
| G | epiteta |
| D | epitetu |
| A | epitet |
| V | epitete |
| L | epitetu |
| I | epitetom |
| množina | |
| N | epiteti |
| G | epiteta |
| D | epitetima |
| A | epitete |
| V | epiteti |
| L | epitetima |
| I | epitetima |
Definicija
| 1. | jez. knjiž. riječ koja se dodaje imenici radi boljeg određenja, živosti ili izražajnosti; pridjevak |
| 2. | retor. stilska figura koja učestalošću krasi izričaj i pojačava dojam [zlatno runo, rujno vino] |
| 3. | pren. pogrdna riječ ili fraza; kletva, psovka |
Sintagma
∆ stalni epitet stilski ukras koji se ponavlja u raznim tekstovima [vita jela]; često povezan i s redom riječi [zvijezda sjajna]
Etimologija
✧ grč. epíthetos: dometnut ≃ epi- + tithénai: metati
