emanácija
emanácija ž
| jednina | |
|---|---|
| N | emanacija |
| G | emanacije |
| D | emanaciji |
| A | emanaciju |
| V | emanacijo |
| L | emanaciji |
| I | emanacijom |
| množina | |
| N | emanacije |
| G | emanacija |
| D | emanacijama |
| A | emanacije |
| V | emanacije |
| L | emanacijama |
| I | emanacijama |
| 1. | općenito, izviranje, istjecanje, izbijanje, hlapljenje |
| 2. | a. fil. proizlaženje, izviranje svih stvari iz nekog najvišeg prabitka, pranačela b. teol. istjecanje sviju stvari iz božanske supstancije |
| 3. | kem. zast. ukupnost plinovitih tvari nastalih raspadom radioaktivnih elemenata |
| 4. | knjiš. pojava pri kojoj iz nekog ili nečeg izviru, isijavaju i prenose se na druge neki duhovni utjecaji, pozitivni ili negativni [emanacija ideje; emanacija optimizma; emanacija zla] |