enklìtika
enklìtika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | enklitika |
| G | enklitike |
| D | enklitici |
| A | enklitiku |
| V | enklitiko |
| L | enklitici |
| I | enklitikom |
| množina | |
| N | enklitike |
| G | enklitika |
| D | enklitikama |
| A | enklitike |
| V | enklitike |
| L | enklitikama |
| I | enklitikama |
Definicija
gram. riječ bez svoga naglaska, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg. bȉosam]; naslonjenica, zanaglasnica, opr. proklitika
Etimologija
✧ grč. egklitikós: koji se naslanja (égklisis: naslanjanje) ≃ en- + klínein: naginjati se
