epìgōn
epìgōn m 〈G epigóna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | epigon |
| G | epigona |
| D | epigonu |
| A | epigona |
| V | epigone |
| L | epigonu |
| I | epigonom |
| množina | |
| N | epigoni |
| G | epigona |
| D | epigonima |
| A | epigone |
| V | epigoni |
| L | epigonima |
| I | epigonima |
Definicija
| 1. | (Epigoni) (mn) mit. sinovi sedmorice junaka poginulih u ratu protiv Tebe |
| 2. | predstavnik znanstvene, ideološke, umjetničke itd. škole koji se iscrpljuje u primjeni ideja i metoda svojih prethodnika; imitator, oponašatelj |
| 3. | potomak, nasljednik |
Etimologija
✧ grč. epígonos: kasnije rođen, potomak ← epi- + -gon2
