eruktírati
eruktírati (, što) dv. 〈prez. erùktīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| eruktirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | eruktiram |
| 2. | eruktiraš |
| 3. | eruktira |
| množina | |
| 1. | eruktiramo |
| 2. | eruktirate |
| 3. | eruktiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | eruktirat ću |
| 2. | eruktirat ćeš |
| 3. | eruktirat će |
| množina | |
| 1. | eruktirat ćemo |
| 2. | eruktirat ćete |
| 3. | eruktirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | eruktirah |
| 2. | eruktiraše |
| 3. | eruktiraše |
| množina | |
| 1. | eruktirasmo |
| 2. | eruktiraste |
| 3. | eruktirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | eruktirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | eruktirao sam |
| 2. | eruktirao si |
| 3. | eruktirao je |
| množina | |
| 1. | eruktirali smo |
| 2. | eruktirali ste |
| 3. | eruktirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam eruktirao |
| 2. | bio si eruktirao |
| 3. | bio je eruktirao |
| množina | |
| 1. | bili smo eruktirali |
| 2. | bili ste eruktirali |
| 3. | bili su eruktirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | eruktiraj |
| množina | |
| 1. | eruktirajmo |
| 2. | eruktirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| eruktirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| eruktiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| eruktirao, eruktirala, eruktiralo | |
| eruktirali, eruktirale, eruktirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| eruktiran, eruktirana, eruktirano | |
| eruktirani, eruktirane, eruktirana | |
Definicija
podrignuti/podrigivati (se)
Etimologija
✧ lat. eructare: rigati, bacati
