éter
éter m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | eter |
| G | etera |
| D | eteru |
| A | eter |
| V | eteru |
| L | eteru |
| I | eterom |
| množina | |
| N | eteri |
| G | etera |
| D | eterima |
| A | etere |
| V | eteri |
| L | eterima |
| I | eterima |
Definicija
| 1. | (Eter) mit. u grčkoj predaji, bog svjetla, simbol zraka, neba i svemira |
| 2. | pov. hipotetski mehanički nosilac svjetlosti, općenito elektromagnetskih valova |
| 3. | (mn) kem. farm. skupina organskih spojeva u kojima su dva ugljikovodična ostatka povezana preko atoma kisika, R̕-O-Rˮ; najčešći eter je dietil eter, hlapljiva tekućina koja se nekoć upotrebljavala za narkozu [uspavati eterom] |
| 4. | prostor koji prihvaća emisije radiovalova [otići u eter; biti u eteru] |
| 5. | nadzemaljski prostor, nebo, svemir, drugi svijet |
Etimologija
✧ grč. aithḗr: najviše nebo, čisti zrak ≃ aíthein: zapaliti
