fabulírati
fabulírati (što) nesvrš. 〈prez. fabùlīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fabulirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fabuliram |
| 2. | fabuliraš |
| 3. | fabulira |
| množina | |
| 1. | fabuliramo |
| 2. | fabulirate |
| 3. | fabuliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fabulirat ću |
| 2. | fabulirat ćeš |
| 3. | fabulirat će |
| množina | |
| 1. | fabulirat ćemo |
| 2. | fabulirat ćete |
| 3. | fabulirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fabulirah |
| 2. | fabuliraše |
| 3. | fabuliraše |
| množina | |
| 1. | fabulirasmo |
| 2. | fabuliraste |
| 3. | fabulirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fabulirao sam |
| 2. | fabulirao si |
| 3. | fabulirao je |
| množina | |
| 1. | fabulirali smo |
| 2. | fabulirali ste |
| 3. | fabulirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fabulirao |
| 2. | bio si fabulirao |
| 3. | bio je fabulirao |
| množina | |
| 1. | bili smo fabulirali |
| 2. | bili ste fabulirali |
| 3. | bili su fabulirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fabuliraj |
| množina | |
| 1. | fabulirajmo |
| 2. | fabulirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fabulirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fabulirao, fabulirala, fabuliralo | |
| fabulirali, fabulirale, fabulirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| fabuliran, fabulirana, fabulirano | |
| fabulirani, fabulirane, fabulirana | |
Definicija
| 1. | graditi (književnu) fabulu (1) |
| 2. | izmišljati priču o tobožnjim događajima; konfabulirati |
Etimologija
✧ vidi fȁbula
