filozòfija
filozòfija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | filozofija |
| G | filozofije |
| D | filozofiji |
| A | filozofiju |
| V | filozofijo |
| L | filozofiji |
| I | filozofijom |
| množina | |
| N | filozofije |
| G | filozofija |
| D | filozofijama |
| A | filozofije |
| V | filozofije |
| L | filozofijama |
| I | filozofijama |
Definicija
| 1. | a. logičko i kritičko proučavanje izvora i naravi ljudske misli, znanja i spoznaje; mudroslovlje b. formalan sustav ideja zasnovan na takvu proučavanju, promišljanje i problematiziranje općeg i pojedinačnog u prirodi, društvu i mišljenju |
| 2. | zast. društvene i humanističke znanosti i umjetnosti izuzev prava, medicine, ekonomije i teologije (koje se izučavaju na filozofskom fakultetu) [doktor filozofije] |
| 3. | osnovna teorija o nekoj temi ili području znanstvene, društvene i sl. aktivnosti [filozofija znanosti] |
| 4. | prošireno zn. na niz vrijednosti, ideja i mišljenja pojedinca ili određene društvene grupe [njegova životna filozofija je samo uživanje] |
Sintagma
∆ analitička filozofija nauk koji nastoji tradicionalne filozofske probleme rješavati raščlambom jezika u kojem su formulirani;
aporetička (skeptička) filozofija nauk koji na metode filozofske analize gleda s općom sumnjom u spoznaju;
filozofija djelovanja nauk koji nastoji otkriti moralne i metafizičke istine u praktičnom djelovanju suprotstavljajući se tako pukom intelektualizmu;
filozofija egzistencije više filozofskih pravaca 20. st. kojima je zajedničko središnje pitanje čovjekovo postojanje — egzistencija;
filozofija povijesti filozofska disciplina koja se bavi spoznavanjem biti, svrhe i smisla povijesti i povijesnog kretanja;
filozofija prava filozofska disciplina koja istražuje teoretske i metodološke temelje prava;
filozofija znanosti filozofska disciplina koja istražuje logiku i strukturu znanstvenih spoznaja i teorija;
filozofija života smjer u novijoj filozofiji kojemu je osnovno pitanje smisao života te život kao neposredan doživljaj zbilje;
kršćanska filozofija filozofija kršćanstva, usp. kršćanstvo;
moralna filozofija dio filozofije koja promatra ljudsko djelovanje; učenje o onome što treba činiti, a što izbjegavati;
prva filozofija pov. prema Aristotelu filozofija koja se bavi nepromjenjivim bićem (Bogom) ili bićem kao takvim (za razliku od »druge« koja se bavi fizikom i matematikom);
životna filozofija razg. ukupnost stavova prema životu, obično oličena u nekom geslu [jednom se živi]
aporetička (skeptička) filozofija nauk koji na metode filozofske analize gleda s općom sumnjom u spoznaju;
filozofija djelovanja nauk koji nastoji otkriti moralne i metafizičke istine u praktičnom djelovanju suprotstavljajući se tako pukom intelektualizmu;
filozofija egzistencije više filozofskih pravaca 20. st. kojima je zajedničko središnje pitanje čovjekovo postojanje — egzistencija;
filozofija povijesti filozofska disciplina koja se bavi spoznavanjem biti, svrhe i smisla povijesti i povijesnog kretanja;
filozofija prava filozofska disciplina koja istražuje teoretske i metodološke temelje prava;
filozofija znanosti filozofska disciplina koja istražuje logiku i strukturu znanstvenih spoznaja i teorija;
filozofija života smjer u novijoj filozofiji kojemu je osnovno pitanje smisao života te život kao neposredan doživljaj zbilje;
kršćanska filozofija filozofija kršćanstva, usp. kršćanstvo;
moralna filozofija dio filozofije koja promatra ljudsko djelovanje; učenje o onome što treba činiti, a što izbjegavati;
prva filozofija pov. prema Aristotelu filozofija koja se bavi nepromjenjivim bićem (Bogom) ili bićem kao takvim (za razliku od »druge« koja se bavi fizikom i matematikom);
životna filozofija razg. ukupnost stavova prema životu, obično oličena u nekom geslu [jednom se živi]
Etimologija
✧ vidi filòzof
