fingírati
fingírati nesvrš. 〈prez. fìngīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fingirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fingiram |
| 2. | fingiraš |
| 3. | fingira |
| množina | |
| 1. | fingiramo |
| 2. | fingirate |
| 3. | fingiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fingirat ću |
| 2. | fingirat ćeš |
| 3. | fingirat će |
| množina | |
| 1. | fingirat ćemo |
| 2. | fingirat ćete |
| 3. | fingirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fingirah |
| 2. | fingiraše |
| 3. | fingiraše |
| množina | |
| 1. | fingirasmo |
| 2. | fingiraste |
| 3. | fingirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fingirao sam |
| 2. | fingirao si |
| 3. | fingirao je |
| množina | |
| 1. | fingirali smo |
| 2. | fingirali ste |
| 3. | fingirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fingirao |
| 2. | bio si fingirao |
| 3. | bio je fingirao |
| množina | |
| 1. | bili smo fingirali |
| 2. | bili ste fingirali |
| 3. | bili su fingirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fingiraj |
| množina | |
| 1. | fingirajmo |
| 2. | fingirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fingirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fingirao, fingirala, fingiralo | |
| fingirali, fingirale, fingirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| fingiran, fingirana, fingirano | |
| fingirani, fingirane, fingirana | |
Definicija
| 1. | lažno predstavljati ili što izvoditi radi obmanjivanja [fingirati krađu]; izmišljati |
| 2. | pretvarati se [fingirati bolest]; izigravati, praviti se, simulirati |
Etimologija
✧ njem. fingieren ← lat. fingere, usp. fikcija
