favorizírati
favorizírati (koga, što) nesvrš. 〈prez. favorìzīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| favorizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | favoriziram |
| 2. | favoriziraš |
| 3. | favorizira |
| množina | |
| 1. | favoriziramo |
| 2. | favorizirate |
| 3. | favoriziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | favorizirat ću |
| 2. | favorizirat ćeš |
| 3. | favorizirat će |
| množina | |
| 1. | favorizirat ćemo |
| 2. | favorizirat ćete |
| 3. | favorizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | favorizirah |
| 2. | favoriziraše |
| 3. | favoriziraše |
| množina | |
| 1. | favorizirasmo |
| 2. | favoriziraste |
| 3. | favorizirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | favorizirao sam |
| 2. | favorizirao si |
| 3. | favorizirao je |
| množina | |
| 1. | favorizirali smo |
| 2. | favorizirali ste |
| 3. | favorizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam favorizirao |
| 2. | bio si favorizirao |
| 3. | bio je favorizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo favorizirali |
| 2. | bili ste favorizirali |
| 3. | bili su favorizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | favoriziraj |
| množina | |
| 1. | favorizirajmo |
| 2. | favorizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| favorizirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| favorizirao, favorizirala, favoriziralo | |
| favorizirali, favorizirale, favorizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| favoriziran, favorizirana, favorizirano | |
| favorizirani, favorizirane, favorizirana | |
| 1. | davati kome pogodnosti [favorizirati svoje prijatelje]; pretpostavljati |
| 2. | odobravati čija djela, misli; podržavati |
| 3. | olakšavati kome položaj, djelovanje, ići na ruku; podupirati, pomagati |