fenòmēn
fenòmēn m 〈G fenoména〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | fenomen |
| G | fenomena |
| D | fenomenu |
| A | fenomen |
| V | fenomene |
| L | fenomenu |
| I | fenomenom |
| množina | |
| N | fenomeni |
| G | fenomena |
| D | fenomenima |
| A | fenomene |
| V | fenomeni |
| L | fenomenima |
| I | fenomenima |
Definicija
| 1. | zbivanje koje se zamjećuje osjetilima [fizički fenomen; socijalni fenomen; nezaposlenost je društveni fenomen kojem se mora posvetiti najveća pažnja]; pojava |
| 2. | a. rijetka pojava, nešto znamenito, neobičan slučaj [u našim krajevima pijavica je fenomen]; iznimka, izuzetak, rijetkost b. onaj koji se ističe neobičnim, izvanrednim svojstvima [on je fenomen, spava samo četiri sata] |
| 3. | fil. a. pojava ili neposredno iskustvo svijesti b. kod Kanta, stvar kakvom se čini da jest i koja je oblikovana razumom nasuprot noumenu, stvari po sebi |
Etimologija
✧ grč. phainómenon: pojavnost ← phaínesthai: pojaviti se
