ámen
ámen (ámin pravosl.) uzv.
Definicija
| 1. | rel. u kršćanskom i židovskom bogoslužju aklamacija puka u molitvi: zaista je tako!, uistinu je tako!, neka bude!, tako jest!, završetak mnogih molitava i obrednih tekstova |
| 2. | pren. potvrda, priznanje; gotovo!, svršeno! |
Frazeologija
⃟ došao (stigao) na amen došao (stigao) na kraj (priredbe, predstave itd.);
i amen i gotovo;
to je amen to je kraj, s tim je gotovo
i amen i gotovo;
to je amen to je kraj, s tim je gotovo
Etimologija
✧ lat. ← grč. ← hebr. ̕āmēn: (tako) će biti
