Hrvatski jezični portal

fiksírati

fiksírati (što, koga) dv.prez. fìksīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
fiksirati
 
prezent
jednina
1. fiksiram
2. fiksiraš
3. fiksira
množina
1. fiksiramo
2. fiksirate
3. fiksiraju
 
futur
jednina
1. fiksirat ću
2. fiksirat ćeš
3. fiksirat će
množina
1. fiksirat ćemo
2. fiksirat ćete
3. fiksirat će
 
imperfekt
jednina
1. fiksirah
2. fiksiraše
3. fiksiraše
množina
1. fiksirasmo
2. fiksiraste
3. fiksirahu
 
aorist
jednina
1. fiksirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. fiksirao sam
2. fiksirao si
3. fiksirao je
množina
1. fiksirali smo
2. fiksirali ste
3. fiksirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam fiksirao
2. bio si fiksirao
3. bio je fiksirao
množina
1. bili smo fiksirali
2. bili ste fiksirali
3. bili su fiksirali
 
imperativ
jednina
2. fiksiraj
množina
1. fiksirajmo
2. fiksirajte
 
glagolski prilog sadašnji
fiksirajući
 
glagolski prilog prošli
fiksiravši
 
glagolski pridjev aktivni
fiksirao, fiksirala, fiksiralo
fiksirali, fiksirale, fiksirala
 
glagolski pridjev pasivni
fiksiran, fiksirana, fiksirano
fiksirani, fiksirane, fiksirana
Definicija
1. razg. učvrstiti/učvršćivati dio u cjelinu u određenom položaju ili cjelinu da se ne miče [fiksirati stolicu o pod]
2. dogovoriti/dogovarati, utvrditi/utvrđivati [fiksirati dan i sat predavanja]
3. razg. a. netremice fiksno promatrati koga ili što, piljiti u koga ili što [cijelo vrijeme fiksirati onu plavušu] b. uporno promicati kakvu ideju, želju, ambiciju koja je bez podloge u stvarnosti [fiksirao se da izda taj roman]
4. odstraniti pomoću fiksira neosvijetljen srebrov bromid s fotografskog filma poslije razvijanja
5. umj. staviti/stavljati fiksativ na crtež, usp. fiksativ
Etimologija
njem. fixieeren ← lat. figere: pripojiti, pribosti ≃ fixus: utvrđen, učvršćen