gátati
gátati (, kome, u što, iz čega) nesvrš. 〈prez. gȃtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gatati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gatam |
| 2. | gataš |
| 3. | gata |
| množina | |
| 1. | gatamo |
| 2. | gatate |
| 3. | gataju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gatat ću |
| 2. | gatat ćeš |
| 3. | gatat će |
| množina | |
| 1. | gatat ćemo |
| 2. | gatat ćete |
| 3. | gatat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gatah |
| 2. | gataše |
| 3. | gataše |
| množina | |
| 1. | gatasmo |
| 2. | gataste |
| 3. | gatahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gatao sam |
| 2. | gatao si |
| 3. | gatao je |
| množina | |
| 1. | gatali smo |
| 2. | gatali ste |
| 3. | gatali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gatao |
| 2. | bio si gatao |
| 3. | bio je gatao |
| množina | |
| 1. | bili smo gatali |
| 2. | bili ste gatali |
| 3. | bili su gatali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gataj |
| množina | |
| 1. | gatajmo |
| 2. | gatajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gatajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gatao, gatala, gatalo | |
| gatali, gatale, gatala | |
Definicija
čitati sudbinu, proricati budućnost; vračati
Frazeologija
⃟ gatati u plećku čitati sudbinu iz janjeće plećke
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Gátalica (Z Slavonija), Gàtara (Šibenik), Gatárević, Gàtarić (180, Ozalj)
Etimologija
✧ prasl. *gatati (strus. gatati, bug. gatam se: zadajem zagonetke) ? ≃ avest. gāthā: pjesma
