frustrírati
frustrírati (koga, što, se) dv. 〈prez. frùstrīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| frustrirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | frustriram |
| 2. | frustriraš |
| 3. | frustrira |
| množina | |
| 1. | frustriramo |
| 2. | frustrirate |
| 3. | frustriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | frustrirat ću |
| 2. | frustrirat ćeš |
| 3. | frustrirat će |
| množina | |
| 1. | frustrirat ćemo |
| 2. | frustrirat ćete |
| 3. | frustrirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | frustrirah |
| 2. | frustriraše |
| 3. | frustriraše |
| množina | |
| 1. | frustrirasmo |
| 2. | frustriraste |
| 3. | frustrirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | frustrirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | frustrirao sam |
| 2. | frustrirao si |
| 3. | frustrirao je |
| množina | |
| 1. | frustrirali smo |
| 2. | frustrirali ste |
| 3. | frustrirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam frustrirao |
| 2. | bio si frustrirao |
| 3. | bio je frustrirao |
| množina | |
| 1. | bili smo frustrirali |
| 2. | bili ste frustrirali |
| 3. | bili su frustrirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | frustriraj |
| množina | |
| 1. | frustrirajmo |
| 2. | frustrirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| frustrirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| frustriravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| frustrirao, frustrirala, frustriralo | |
| frustrirali, frustrirale, frustrirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| frustriran, frustrirana, frustrirano | |
| frustrirani, frustrirane, frustrirana | |
Definicija
dovesti/dovoditi koga u stanje frustracije, držati koga u stanju frustracije
Etimologija
✧ vidi frustrácija
