fungírati
fungírati dv. 〈prez. fùngīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fungirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fungiram |
| 2. | fungiraš |
| 3. | fungira |
| množina | |
| 1. | fungiramo |
| 2. | fungirate |
| 3. | fungiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fungirat ću |
| 2. | fungirat ćeš |
| 3. | fungirat će |
| množina | |
| 1. | fungirat ćemo |
| 2. | fungirat ćete |
| 3. | fungirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fungirah |
| 2. | fungiraše |
| 3. | fungiraše |
| množina | |
| 1. | fungirasmo |
| 2. | fungiraste |
| 3. | fungirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | fungirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fungirao sam |
| 2. | fungirao si |
| 3. | fungirao je |
| množina | |
| 1. | fungirali smo |
| 2. | fungirali ste |
| 3. | fungirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fungirao |
| 2. | bio si fungirao |
| 3. | bio je fungirao |
| množina | |
| 1. | bili smo fungirali |
| 2. | bili ste fungirali |
| 3. | bili su fungirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fungiraj |
| množina | |
| 1. | fungirajmo |
| 2. | fungirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fungirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| fungiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fungirao, fungirala, fungiralo | |
| fungirali, fungirale, fungirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| fungiran, fungirana, fungirano | |
| fungirani, fungirane, fungirana | |
Definicija
(iz)vršiti utjecaj, obaviti/obavljati funkciju; djelovati, (u)raditi, usp. funkcionirati
Etimologija
✧ njem. fungieren ≃ lat. fungi: obavljati funkciju
