gáknuti
gáknuti svrš. 〈prez. gȃknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. gáknuo〉,
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gaknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gaknem |
| 2. | gakneš |
| 3. | gakne |
| množina | |
| 1. | gaknemo |
| 2. | gaknete |
| 3. | gaknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gaknut ću |
| 2. | gaknut ćeš |
| 3. | gaknut će |
| množina | |
| 1. | gaknut ćemo |
| 2. | gaknut ćete |
| 3. | gaknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | gaknuh |
| 2. | gaknu |
| 3. | gaknu |
| množina | |
| 1. | gaknusmo |
| 2. | gaknuste |
| 3. | gaknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gaknuo sam |
| 2. | gaknuo si |
| 3. | gaknuo je |
| množina | |
| 1. | gaknuli smo |
| 2. | gaknuli ste |
| 3. | gaknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gaknuo |
| 2. | bio si gaknuo |
| 3. | bio je gaknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo gaknuli |
| 2. | bili ste gaknuli |
| 3. | bili su gaknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gakni |
| množina | |
| 1. | gaknimo |
| 2. | gaknite |
| glagolski prilog prošli | |
| gaknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gaknuo, gaknula, gaknulo | |
| gaknuli, gaknule, gaknula | |