glagòljati
glagòljati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| glagoljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | glagoljam |
| 2. | glagoljaš |
| 3. | glagolja |
| množina | |
| 1. | glagoljamo |
| 2. | glagoljate |
| 3. | glagoljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | glagoljat ću |
| 2. | glagoljat ćeš |
| 3. | glagoljat će |
| množina | |
| 1. | glagoljat ćemo |
| 2. | glagoljat ćete |
| 3. | glagoljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glagoljah |
| 2. | glagoljaše |
| 3. | glagoljaše |
| množina | |
| 1. | glagoljasmo |
| 2. | glagoljaste |
| 3. | glagoljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | glagoljao sam |
| 2. | glagoljao si |
| 3. | glagoljao je |
| množina | |
| 1. | glagoljali smo |
| 2. | glagoljali ste |
| 3. | glagoljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam glagoljao |
| 2. | bio si glagoljao |
| 3. | bio je glagoljao |
| množina | |
| 1. | bili smo glagoljali |
| 2. | bili ste glagoljali |
| 3. | bili su glagoljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | glagoljaj |
| množina | |
| 1. | glagoljajmo |
| 2. | glagoljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| glagoljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| glagoljao, glagoljala, glagoljalo | |
| glagoljali, glagoljale, glagoljala | |
Definicija
| 1. | pov. služiti misu na staroslavenskom jeziku |
| 2. | (u šali) pričati, govoriti, divaniti (u smislu duže pričati, raspričati se); glagoljiti |
Onomastika
♦ pr.: Glàgolić (Velika Gorica)
Etimologija
✧ prasl. *golgoljati (stsl. glagolati, rus. gologólit', češ. hlahol: riječ) ≃ v. glas
