gìzdati se
gìzdati se nesvrš. 〈prez. gȋzdām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gizdati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gizdam |
| 2. | gizdaš |
| 3. | gizda |
| množina | |
| 1. | gizdamo |
| 2. | gizdate |
| 3. | gizdaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gizdat ću |
| 2. | gizdat ćeš |
| 3. | gizdat će |
| množina | |
| 1. | gizdat ćemo |
| 2. | gizdat ćete |
| 3. | gizdat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gizdah |
| 2. | gizdaše |
| 3. | gizdaše |
| množina | |
| 1. | gizdasmo |
| 2. | gizdaste |
| 3. | gizdahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gizdao sam |
| 2. | gizdao si |
| 3. | gizdao je |
| množina | |
| 1. | gizdali smo |
| 2. | gizdali ste |
| 3. | gizdali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gizdao |
| 2. | bio si gizdao |
| 3. | bio je gizdao |
| množina | |
| 1. | bili smo gizdali |
| 2. | bili ste gizdali |
| 3. | bili su gizdali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gizdaj |
| množina | |
| 1. | gizdajmo |
| 2. | gizdajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gizdajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gizdao, gizdala, gizdalo | |
| gizdali, gizdale, gizdala | |
Definicija
| 1. | dotjerivati se (o oblačenju, posebno u nošnji) kititi se, ukrašavati se |
| 2. | dičiti se se dotjeranošću i kićenošću |
| 3. | hvaliti se, hvastati se; oholiti se |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Gȉzdavčić, Gȉzdavec (Ludbreg), Gȉzdavić, Gizdelínović, Gízdić (210, Solin, sred. Dalmacija), Gȉzdulić
Etimologija
✧ prasl. *gyzdъ: blato (slov. gizda: sjaj, polj. dijal. gyzd: blato)
