gráditi
gráditi nesvrš. 〈prez. grȃdīm, pril. sad. -ēći, prid. trp. grȃđen, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| graditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gradim |
| 2. | gradiš |
| 3. | gradi |
| množina | |
| 1. | gradimo |
| 2. | gradite |
| 3. | grade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gradit ću |
| 2. | gradit ćeš |
| 3. | gradit će |
| množina | |
| 1. | gradit ćemo |
| 2. | gradit ćete |
| 3. | gradit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | građah |
| 2. | građaše |
| 3. | građaše |
| množina | |
| 1. | građasmo |
| 2. | građaste |
| 3. | građahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gradio sam |
| 2. | gradio si |
| 3. | gradio je |
| množina | |
| 1. | gradili smo |
| 2. | gradili ste |
| 3. | gradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gradio |
| 2. | bio si gradio |
| 3. | bio je gradio |
| množina | |
| 1. | bili smo gradili |
| 2. | bili ste gradili |
| 3. | bili su gradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gradi |
| množina | |
| 1. | gradimo |
| 2. | gradite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gradeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gradio, gradila, gradilo | |
| gradili, gradile, gradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| građen, građena, građeno | |
| građeni, građene, građena | |
Definicija
| 1. | (što) podizati, zidati [graditi kuće; graditi ceste; graditi mostove] |
| 2. | (što) izrađivati, praviti (o radnjama koje su nalik zidanju) [graditi kuću od kockica] |
| 3. | (se) rij. praviti se kao da se nešto ne zna, izigravati neupućenoga u činjenice [graditi se lud; graditi se naivan; graditi se nevješt] |
Frazeologija
⃟ graditi kule u zraku (u oblacima) zanositi se fantazijama, neosnovanim ili neostvarivim zamislima;
dobro (lijepo, loše, čvrsto) građen dobro (itd.) tjelesno razvijen;
graditi na čemu 1. dosl. [graditi na čvrstom terenu] 2. zasnivati, temeljiti [graditi na lošim dokazima]
dobro (lijepo, loše, čvrsto) građen dobro (itd.) tjelesno razvijen;
graditi na čemu 1. dosl. [graditi na čvrstom terenu] 2. zasnivati, temeljiti [graditi na lošim dokazima]
Onomastika
♦ Gràdimīr m. os. ime (narodno); hip.: Gráde, Gràdiša
◊ pr.: Grádić (I Slavonija)
◊ pr.: Grádić (I Slavonija)
Etimologija
✧ prasl. *gorditi, v. grad1
