Hrvatski jezični portal

gòvōrnīk

gòvōrnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N govornik
G govornika
D govorniku
A govornika
V govorniče
L govorniku
I govornikom
množina
N govornici
G govornika
D govornicima
A govornike
V govornici
L govornicima
I govornicima
Definicija
1. onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima
2. onaj koji dobro drži govore
3. ovlašten da govori, izvjestitelj za javnost [govornik parlamenta; govornik vlade; govornik mirovne misije]
4. osoba koja aktivno vlada nekim jezikom, usp. izvorni govornik, v. govornik Δ
Sintagma
izvorni govornik lingv. onaj koji govori neki jezik kao materinski, kojemu to nije strani jezik, koji intuitivno i bez studiranja vlada bitnim zakonitostima [izvorni govornik hrvatskoga jezika = izvorni hrv. govornik; izvorni govornik talijanskog jezika = izvorni talijanski govornik]