gòvōrnīk
gòvōrnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | govornik |
G | govornika |
D | govorniku |
A | govornika |
V | govorniče |
L | govorniku |
I | govornikom |
množina | |
N | govornici |
G | govornika |
D | govornicima |
A | govornike |
V | govornici |
L | govornicima |
I | govornicima |
1. | onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima |
2. | onaj koji dobro drži govore |
3. | ovlašten da govori, izvjestitelj za javnost [govornik parlamenta; govornik vlade; govornik mirovne misije] |
4. | osoba koja aktivno vlada nekim jezikom, usp. izvorni govornik, v. govornik Δ |