gòtov
gòtov prid. 〈odr. -ī〉
Izvedeni oblici
| Pozitiv | |
|---|---|
| muški rod | |
| jednina | |
| N | gotov |
| G | gotova |
| D | gotovu |
| A | gotova / gotov |
| V | gotovi |
| L | gotovu |
| I | gotovim |
| množina | |
| N | gotovi |
| G | gotovih |
| D | gotovim / gotovima |
| A | gotove |
| V | gotovi |
| L | gotovim / gotovima |
| I | gotovim / gotovima |
| srednji rod | |
| jednina | |
| N | gotovo |
| G | gotova |
| D | gotovu |
| A | gotovo |
| V | gotovo |
| L | gotovu |
| I | gotovim |
| množina | |
| N | gotova |
| G | gotovih |
| D | gotovim / gotovima |
| A | gotova |
| V | gotova |
| L | gotovim / gotovima |
| I | gotovim / gotovima |
| ženski rod | |
| jednina | |
| N | gotova |
| G | gotove |
| D | gotovoj |
| A | gotovu |
| V | gotova |
| L | gotovoj |
| I | gotovom |
| množina | |
| N | gotove |
| G | gotovih |
| D | gotovim / gotovima |
| A | gotove |
| V | gotove |
| L | gotovim / gotovima |
| I | gotovim / gotovima |
Definicija
| 1. | nakon izrađivanja, rada, preuređenja, usavršavanja; potpun, završen |
| 2. | spreman [jesi li gotov?] |
| 3. | razg. s kojim je završeno; propao |
| 4. | (na što) razg. spreman na što, (uvijek) pripravan da što učini, koji čeka priliku da što učini [gotov na zlo] |
Frazeologija
⃟ (i) gotov posao zaključen posao, začas će sve biti u redu;
i gotovo! završna sekvencija za pojačavanje u rečenici;
on je gotov propao je;
s njim je gotovo on je propao, s njim je završeno;
(ne) uzeti zdravo za gotovo (ne) vjerovati bez provjere ono što se čuje
i gotovo! završna sekvencija za pojačavanje u rečenici;
on je gotov propao je;
s njim je gotovo on je propao, s njim je završeno;
(ne) uzeti zdravo za gotovo (ne) vjerovati bez provjere ono što se čuje
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Gòtovac (690, Imotski, sred. Dalmacija), Gotòvina (Biograd)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. gotovъ (rus. gotóvyj, polj. gotowy) ≃ alb. gat: spreman
