gòtoviti
gòtoviti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gotoviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gotovim |
| 2. | gotoviš |
| 3. | gotovi |
| množina | |
| 1. | gotovimo |
| 2. | gotovite |
| 3. | gotove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gotovit ću |
| 2. | gotovit ćeš |
| 3. | gotovit će |
| množina | |
| 1. | gotovit ćemo |
| 2. | gotovit ćete |
| 3. | gotovit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gotovljah |
| 2. | gotovljaše |
| 3. | gotovljaše |
| množina | |
| 1. | gotovljasmo |
| 2. | gotovljaste |
| 3. | gotovljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gotovio sam |
| 2. | gotovio si |
| 3. | gotovio je |
| množina | |
| 1. | gotovili smo |
| 2. | gotovili ste |
| 3. | gotovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gotovio |
| 2. | bio si gotovio |
| 3. | bio je gotovio |
| množina | |
| 1. | bili smo gotovili |
| 2. | bili ste gotovili |
| 3. | bili su gotovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gotovi |
| množina | |
| 1. | gotovimo |
| 2. | gotovite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gotoveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gotovio, gotovila, gotovilo | |
| gotovili, gotovile, gotovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gotovljen, gotovljena, gotovljeno | |
| gotovljeni, gotovljene, gotovljena | |
Etimologija
✧ vidi gòtov
