grábež
grábež m i ž 〈G -a/-i ž〉
| jednina | |
|---|---|
| N | grabež |
| G | grabeža |
| D | grabežu |
| A | grabež |
| V | grabežu |
| L | grabežu |
| I | grabežom |
| množina | |
| N | grabeži |
| G | grabeža |
| D | grabežima |
| A | grabeže |
| V | grabeži |
| L | grabežima |
| I | grabežima |
| 1. | grabljenje, otimanje čega ili oko čega, jagma, pljačka (o materijalnim dobrima, unosnim položajima, častima itd.) |
| 2. | meton. ono što je ugrabljeno, dobiveno grabežom |