grȁbiti
grȁbiti (, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. grȁbēći (se), gl. im. gràbljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grabim |
| 2. | grabiš |
| 3. | grabi |
| množina | |
| 1. | grabimo |
| 2. | grabite |
| 3. | grabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grabit ću |
| 2. | grabit ćeš |
| 3. | grabit će |
| množina | |
| 1. | grabit ćemo |
| 2. | grabit ćete |
| 3. | grabit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | grabljah |
| 2. | grabljaše |
| 3. | grabljaše |
| množina | |
| 1. | grabljasmo |
| 2. | grabljaste |
| 3. | grabljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grabio sam |
| 2. | grabio si |
| 3. | grabio je |
| množina | |
| 1. | grabili smo |
| 2. | grabili ste |
| 3. | grabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grabio |
| 2. | bio si grabio |
| 3. | bio je grabio |
| množina | |
| 1. | bili smo grabili |
| 2. | bili ste grabili |
| 3. | bili su grabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grabi |
| množina | |
| 1. | grabimo |
| 2. | grabite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| grabeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grabio, grabila, grabilo | |
| grabili, grabile, grabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| grabljen, grabljena, grabljeno | |
| grabljeni, grabljene, grabljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. uzimati pohlepno, otimanjem prisvajati, stjecati pohlepom b. brzo, hitrim kretnjama, hvatati [grabiti rukom; grabiti šapom; grabiti kljunom] c. zahvaćati, crpsti, vaditi [grabiti iz bunara; grabiti sijeno vilama] |
| 2. | () žuriti, hitati [grabio je za njim dugim koracima] |
| 3. | (se) a. hvatati se u koštac b. pren. pejor. otimati se za što ili oko čega, usp. grabež |
Frazeologija
⃟ plitko grabiti slabo shvaćati, ne znati dublje misliti, biti plitak u mišljenju i rasuđivanju
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Grábež (Slavonija), Grábić (preklapanje s grab, v.) (550, Zagora, Podravina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. grabiti (rus. grábit', polj. grabić), lit. grobti: hvatati ≃ skr. grabh-
