gòjiti
gòjiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -jēći se (se), prid. trp. gòjen, gl. im. -jēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gojim |
| 2. | gojiš |
| 3. | goji |
| množina | |
| 1. | gojimo |
| 2. | gojite |
| 3. | goje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gojit ću |
| 2. | gojit ćeš |
| 3. | gojit će |
| množina | |
| 1. | gojit ćemo |
| 2. | gojit ćete |
| 3. | gojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gojah |
| 2. | gojaše |
| 3. | gojaše |
| množina | |
| 1. | gojasmo |
| 2. | gojaste |
| 3. | gojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gojio sam |
| 2. | gojio si |
| 3. | gojio je |
| množina | |
| 1. | gojili smo |
| 2. | gojili ste |
| 3. | gojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gojio |
| 2. | bio si gojio |
| 3. | bio je gojio |
| množina | |
| 1. | bili smo gojili |
| 2. | bili ste gojili |
| 3. | bili su gojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | goji |
| množina | |
| 1. | gojimo |
| 2. | gojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gojio, gojila, gojilo | |
| gojili, gojile, gojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gojen, gojena, gojeno | |
| gojeni, gojene, gojena | |
| 1. | (koga, što) arh. a. uzgajati (biljku) b. odgajati, podizati (dijete) c. toviti, hraniti (domaće životinje) |
| 2. | (se) postajati gojazan, debljati se |