gȏd
gȏd m 〈N mn gȍdovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | god |
| G | goda |
| D | godu |
| A | god |
| V | gode |
| L | godu |
| I | godom |
| množina | |
| N | godovi |
| G | godova |
| D | godovima |
| A | godove |
| V | godovi |
| L | godovima |
| I | godovima |
Definicija
| 1. | dan u godini u koji se slavi [crkveni god]; godišnjica, imendan, obljetnica |
| 2. | znak rasta i širenja debla u godinu dana u obliku koncentričnih prstenova |
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna), zast.: Gòdeslav, Gòdimīr, Gòdislav; hip.: Góde, Gódo
◊ pr. (nadimačka ili od imena): Gȏd (Novi Marof), Góda (Županja), Gòdan (Slavonija), Gòdanj (Županja), Gòdec (110, Zagreb i okolica), Gȍdeč (Z Slavonija), Gòdek (110, Koprivnica), Gódić (110, Vojnić, Kostajnica), Gȍdina (Međimurje), Gòdinić (270, Turopolje, Zagorje, Rab), Godínović (Split, Hvar)
◊ pr. (nadimačka ili od imena): Gȏd (Novi Marof), Góda (Županja), Gòdan (Slavonija), Gòdanj (Županja), Gòdec (110, Zagreb i okolica), Gȍdeč (Z Slavonija), Gòdek (110, Koprivnica), Gódić (110, Vojnić, Kostajnica), Gȍdina (Međimurje), Gòdinić (270, Turopolje, Zagorje, Rab), Godínović (Split, Hvar)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. godъ: vrijeme, povoljno doba (rus. god: godina, polj. 〈mn〉 gody: gozba), latv. gadit: pronaći, pogoditi ≃ stvnjem. guot: dobar
