gòrjeti
gòrjeti () nesvrš. 〈prez. -rīm, pril. sad. -rēći, imp. gòri, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gorjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gorim |
| 2. | goriš |
| 3. | gori |
| množina | |
| 1. | gorimo |
| 2. | gorite |
| 3. | gore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gorjet ću |
| 2. | gorjet ćeš |
| 3. | gorjet će |
| množina | |
| 1. | gorjet ćemo |
| 2. | gorjet ćete |
| 3. | gorjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gorah |
| 2. | goraše |
| 3. | goraše |
| množina | |
| 1. | gorasmo |
| 2. | goraste |
| 3. | gorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gorio sam |
| 2. | gorio si |
| 3. | gorio je |
| množina | |
| 1. | gorjeli smo |
| 2. | gorjeli ste |
| 3. | gorjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gorio |
| 2. | bio si gorio |
| 3. | bio je gorio |
| množina | |
| 1. | bili smo gorjeli |
| 2. | bili ste gorjeli |
| 3. | bili su gorjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gori |
| množina | |
| 1. | gorimo |
| 2. | gorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| goreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gorio, gorjela, gorjelo | |
| gorjeli, gorjele, gorjela | |
Definicija
| 1. | biti u plamenu [drvo gori]; izgarati, sagorijevati |
| 2. | davati svjetlost [žarulja gori]; osvjetljavati |
| 3. | a. biti u vatri, imati vrućicu, groznicu [čelo mu gori] b. žariti, bridjeti od vrućice, vrućine, uzbuđenja [obrazi mu gore] |
| 4. | (, za čime, kime, za što) pren. čeznuti, jako željeti, biti vrlo nestrpljiv [gorjeti od želje] |
Frazeologija
⃟ gori kao u paklu vrlo je vruće;
(sav) gorim 1. imam temperaturu 2. (od znatiželje, nestrpljivosti itd.) vrlo sam znatiželjan, zanima me što će se dogoditi, jedva čekam da saznam, da se dogodi itd.;
gori (mu) tlo pod nogama u opasnosti je, morat će se maknuti, bježati;
ne gori kuća ne treba se previše žuriti, nema nevolje koja bi tražila žurbu = ne gori pod noktima, = ne gori pod petama
(sav) gorim 1. imam temperaturu 2. (od znatiželje, nestrpljivosti itd.) vrlo sam znatiželjan, zanima me što će se dogoditi, jedva čekam da saznam, da se dogodi itd.;
gori (mu) tlo pod nogama u opasnosti je, morat će se maknuti, bježati;
ne gori kuća ne treba se previše žuriti, nema nevolje koja bi tražila žurbu = ne gori pod noktima, = ne gori pod petama
Etimologija
✧ prasl. i stsl. gorěti (rus. gorét', polj. gorący: vruć), lit. garas: para ← ie. *gwher-/*gwhor- (lat. formus: toplina, grč. théros: ljeto)
