Hrvatski jezični portal

dẕžati

dẕžati (koga, što) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
držati
 
prezent
jednina
1. držim
2. držiš
3. drži
množina
1. držimo
2. držite
3. drže
 
futur
jednina
1. držat ću
2. držat ćeš
3. držat će
množina
1. držat ćemo
2. držat ćete
3. držat će
 
imperfekt
jednina
1. držah
2. držaše
3. držaše
množina
1. držasmo
2. držaste
3. držahu
 
perfekt
jednina
1. držao sam
2. držao si
3. držao je
množina
1. držali smo
2. držali ste
3. držali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam držao
2. bio si držao
3. bio je držao
množina
1. bili smo držali
2. bili ste držali
3. bili su držali
 
imperativ
jednina
2. drži
množina
1. držimo
2. držite
 
glagolski prilog sadašnji
držeći
 
glagolski pridjev aktivni
držao, držala, držalo
držali, držale, držala
 
glagolski pridjev pasivni
držan, držana, držano
držani, držane, držana
Definicija
1. uhvatiti rukom ili čim drugim i ne ispuštati
2. a. pridržavati da se ne pokrene u neželjenom smjeru ili da ne padne, činiti da ostane u istom položaju ili situaciji; podupirati b. pren. ustrajavati [Što te drži da ostaješ ovdje?]
3. imati [držati sve konce (u rukama) sve voditi, upućivati i kontrolirati; držati (koga) u džepu (u ruci, u šaci, u šahu) imati koga u vlasti ili u zavisnosti; držati uzde (u svojim rukama) biti gospodar situacije] a. u službi [držati na plaći; držati personal] b. u vlasti, u vlasništvu [držati kravu; držati trgovinu mješovitom robom] c. na njegovanju, na brizi i sl. [držati na oku pratiti čije radnje, vrebati, paziti na koga]; brinuti se
4. (do koga ili čega) cijeniti, uvažavati, častiti [držati do sebe imati samopoštovanja, imati ponosa]
5. (kome što) pomagati na određeni način, biti na čijoj strani, poučavati [držati predavanje; držati (kome) lekciju grditi, koriti, poučavati; držati (kome) stranu biti za koga, podržavati ga]
6. a. ispunjavati [držati riječ (vjeru) ispunjavati obećanja] b. održavati, čuvati [držati običaje] c. braniti, štititi [držati red; držati neprijatelja na odstojanju]
7. neol. smatrati, misliti [držim da sam u pravu]
Frazeologija
držati jezik za zubima šutjeti;
držati u sebi čuvati za sebe, ne reći i ne pokazati što se osjeća;
drž' ne daj (u raznim kontekstima i situacijama kad se govori o nekim neprilikama, natezanjima dviju strana, raznim lutanjima oko formalnosti i svakodnevnih poslova i sl.) [obećavali su da će dati popust na skupno putovanje, pa onda da je to ukinuto, pa drž' ne daj nekako su odobrili]; ovamo-onamo, tamo-amo
Onomastika
Dẕžimīr m. os. imena (narodna), Dẕžislav (v. Stjepan Držislav); hip.: Dẕžiha zast., Dẕže, Dẕžo
pr.: Dȑža, Držàić (310, Ivanec, Zagorje, Podravina), Dȑžaj (Sisak, Banovina), Držàjić (Našice, I Slavonija), Dȑžak (Sinj, Knin, Donja Stubica, sred. Dalmacija), Držáljević (Osijek, Vukovar), Dẕžanić (300, Čakovec, Samobor, I i Z Slavonija, Zagorje), Dȑžić (Samobor, Pokuplje)
Etimologija
prasl. *dьržati (stsl. drъžati, rus. deržát', češ. držet)