drẉg
drẉg m 〈V drẉže, N mn drȕgovi/drẉzi jez. knjiž.〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | drug |
| G | druga |
| D | drugu |
| A | druga |
| V | druže |
| L | drugu |
| I | drugom |
| množina | |
| N | drugovi |
| G | drugova |
| D | drugovima |
| A | drugove |
| V | drugovi |
| L | drugovima |
| I | drugovima |
Definicija
| 1. | osoba vezana s kim prijateljstvom, solidarnošću i kolegijalnim odnosima [dobar drug]; drugar |
| 2. | onaj koji je ravan [školski drug]; drugar, parnjak |
| 3. | a. riječ za oslovljavanje u Komunističkoj partiji i nekim drugim političkim organizacijama b. pov. riječ za oslovljavanje na službenom mjestu, posebno u prosvjetnoj službi od vremena 2. svjetskog rata do 1990. [druže učitelju; druže direktore] |
Frazeologija
⃟ i drug formula za partnerski poslovni odnos u trgovini i proizvodnji; kompanjon [Frković i drug];
tko je lud ne budi mu drug posl. čuvaj se ludih ljudi, ne slijedi svakakve ludosti, ne prepuštaj se lošem utjecaju
tko je lud ne budi mu drug posl. čuvaj se ludih ljudi, ne slijedi svakakve ludosti, ne prepuštaj se lošem utjecaju
Onomastika
♦ m. os. imena: Drȕgomīr, Ràdidrug zast.; hip.: Drẉg, Drúgeš
◊ pr.: Drẉga (Bjelovar, Podravina), Drȕgčević (Križevci), Drẉgović (Slavonski Brod, I Slavonija), Drȕško (110, Ivanec, Zagorje, Prigorje, I Slavonija), Drȕšković (130, Korčula, Buje, sred. Dalmacija, Pokuplje), Drẉzović (Velika Gorica, Podravska Slatina, Varaždin), Drȕžak (Karlovac), Družéić (Split, sred. Dalmacija), Drȕžeta (120, Pula, Istra), Drȕžetić (110, Pazin, Pula), Družìanić (Osijek, Makarska, Ploče), Drúžić (250, Zagreb, Omiš, sred. Dalmacija), Družìjanić (280, Metković, J i sred. Dalmacija), Drȕžin (Daruvar, Bjelovar), Družínac (Požega, Kutina), Družínec (320, Zagorje, Moslavina, Z Slavonija), Drȕžinić (100, Varaždin); (nadimačka, jak kao još pola drugog čovjeka): Pȍdrūg (780, sred. Dalmacija, Zagora), Podrùgač (Sesvete), Podrúgović (I Slavonija), Poldrùgač (490, Prigorje, Sveti Ivan Zelina), Pòldrugo (Labin, kvarnerski otoci), Poldrúgovac (160, Labin, Istra), Svèdrūžić (Krapina, Zagreb, Baranja)
◊ pr.: Drẉga (Bjelovar, Podravina), Drȕgčević (Križevci), Drẉgović (Slavonski Brod, I Slavonija), Drȕško (110, Ivanec, Zagorje, Prigorje, I Slavonija), Drȕšković (130, Korčula, Buje, sred. Dalmacija, Pokuplje), Drẉzović (Velika Gorica, Podravska Slatina, Varaždin), Drȕžak (Karlovac), Družéić (Split, sred. Dalmacija), Drȕžeta (120, Pula, Istra), Drȕžetić (110, Pazin, Pula), Družìanić (Osijek, Makarska, Ploče), Drúžić (250, Zagreb, Omiš, sred. Dalmacija), Družìjanić (280, Metković, J i sred. Dalmacija), Drȕžin (Daruvar, Bjelovar), Družínac (Požega, Kutina), Družínec (320, Zagorje, Moslavina, Z Slavonija), Drȕžinić (100, Varaždin); (nadimačka, jak kao još pola drugog čovjeka): Pȍdrūg (780, sred. Dalmacija, Zagora), Podrùgač (Sesvete), Podrúgović (I Slavonija), Poldrùgač (490, Prigorje, Sveti Ivan Zelina), Pòldrugo (Labin, kvarnerski otoci), Poldrúgovac (160, Labin, Istra), Svèdrūžić (Krapina, Zagreb, Baranja)
Etimologija
✧ prasl. *drugъ (rus., polj. drug) ← ie. *dhrowghos (lit. draugas, got. gadrauhts: vojnik)
