dròbiti
dròbiti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| drobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | drobim |
| 2. | drobiš |
| 3. | drobi |
| množina | |
| 1. | drobimo |
| 2. | drobite |
| 3. | drobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | drobit ću |
| 2. | drobit ćeš |
| 3. | drobit će |
| množina | |
| 1. | drobit ćemo |
| 2. | drobit ćete |
| 3. | drobit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | drobljah |
| 2. | drobljaše |
| 3. | drobljaše |
| množina | |
| 1. | drobljasmo |
| 2. | drobljaste |
| 3. | drobljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | drobio sam |
| 2. | drobio si |
| 3. | drobio je |
| množina | |
| 1. | drobili smo |
| 2. | drobili ste |
| 3. | drobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam drobio |
| 2. | bio si drobio |
| 3. | bio je drobio |
| množina | |
| 1. | bili smo drobili |
| 2. | bili ste drobili |
| 3. | bili su drobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | drobi |
| množina | |
| 1. | drobimo |
| 2. | drobite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| drobeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| drobio, drobila, drobilo | |
| drobili, drobile, drobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| drobljen, drobljena, drobljeno | |
| drobljeni, drobljene, drobljena | |
Definicija
| 1. | pokretima prstiju ili oruđem nešto sitniti; mrviti |
| 2. | pren. glupo i uprazno pričati; lupetati |
Frazeologija
⃟ drobiti (gluposti) pričati gluposti
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Dròbić (Vukovar), Dròbila (Osijek, Varaždin), Dròbilo (Zagreb), Dròbinić (Zaprešić), Dròbnak (Zadar, Ivanić Grad), Dròbne (Šibenik), Drȍbnī (Drobný) (Z Slavonija, ← češ.), Drȍbnić (Dubrovnik, Zaprešić, Ðakovo), Drȍbnik (Vukovar), Dròbnjāk (580, Petrinja, Banovina, Kordun, okolica Zagreba; crnogorsko plemensko ime), Drobnjáković (Petrinja), usp. Malec, usp. Picula ← mlet. pizzulo, usp. i njem. Klein, mađ. Kiss, tal. Piccolo
Etimologija
✧ prasl. *drobiti (rus. drobít', polj. drobić) ≃ got. gadraban: iskovati
