đíkati
đíkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
đikati | |
prezent | |
jednina | |
1. | đikam |
2. | đikaš |
3. | đika |
množina | |
1. | đikamo |
2. | đikate |
3. | đikaju |
futur | |
jednina | |
1. | đikat ću |
2. | đikat ćeš |
3. | đikat će |
množina | |
1. | đikat ćemo |
2. | đikat ćete |
3. | đikat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | đikah |
2. | đikaše |
3. | đikaše |
množina | |
1. | đikasmo |
2. | đikaste |
3. | đikahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | đikao sam |
2. | đikao si |
3. | đikao je |
množina | |
1. | đikali smo |
2. | đikali ste |
3. | đikali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam đikao |
2. | bio si đikao |
3. | bio je đikao |
množina | |
1. | bili smo đikali |
2. | bili ste đikali |
3. | bili su đikali |
imperativ | |
jednina | |
2. | đikaj |
množina | |
1. | đikajmo |
2. | đikajte |
glagolski prilog sadašnji | |
đikajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
đikao, đikala, đikalo | |
đikali, đikale, đikala |