dúljiti
dúljiti (što) nesvrš. 〈prez. dẉljīm, pril. sad. -ljēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| duljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | duljim |
| 2. | duljiš |
| 3. | dulji |
| množina | |
| 1. | duljimo |
| 2. | duljite |
| 3. | dulje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | duljit ću |
| 2. | duljit ćeš |
| 3. | duljit će |
| množina | |
| 1. | duljit ćemo |
| 2. | duljit ćete |
| 3. | duljit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | duljah |
| 2. | duljaše |
| 3. | duljaše |
| množina | |
| 1. | duljasmo |
| 2. | duljaste |
| 3. | duljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | duljio sam |
| 2. | duljio si |
| 3. | duljio je |
| množina | |
| 1. | duljili smo |
| 2. | duljili ste |
| 3. | duljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam duljio |
| 2. | bio si duljio |
| 3. | bio je duljio |
| množina | |
| 1. | bili smo duljili |
| 2. | bili ste duljili |
| 3. | bili su duljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dulji |
| množina | |
| 1. | duljimo |
| 2. | duljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| duljeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| duljio, duljila, duljilo | |
| duljili, duljile, duljila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| duljen, duljena, duljeno | |
| duljeni, duljene, duljena | |
Definicija
| 1. | činiti da nešto bude dugo ili dulje (u vremenu ili u prostoru); dužiti |
| 2. | nadugačko pripovijedati, govoriti, pričati; otezati, razvlačiti |
Etimologija
✧ vidi dȕg
