dȕh
dȕh m 〈V dȕše, N mn dȕsi/dùhovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | duh |
| G | duha |
| D | duhu |
| A | duha |
| V | duše |
| L | duhu |
| I | duhom |
| množina | |
| N | duhovi |
| G | duhova |
| D | duhovima |
| A | duhove |
| V | duhovi |
| L | duhovima |
| I | duhovima |
| jednina | |
| N | duh |
| G | duha |
| D | duhu |
| A | duha |
| V | duše |
| L | duhu |
| I | duhom |
| množina | |
| N | duhovi |
| G | duhova |
| D | duhovima |
| A | duhove |
| V | duhovi |
| L | duhovima |
| I | duhovima |
Definicija
| 1. | svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje |
| 2. | opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje, temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo [duh književnog djela; duh demokratskog društva; duh vremena] |
| 3. | rel. bestjelesno biće |
| 4. | u pučkom praznovjerju, biće tajanstvene tjelesnosti, često s nadnaravnim snagama i znanjem; prikaza, priviđenje, sablast |
Sintagma
∆ Duhovi kat. blagdan koji se slavi pedeseti dan po Uskrsu, usp. Pedesetnica;
Sveti Duh kršć. Apsolutno biće u Sv. Trojstvu (uz Boga i Sina)
Sveti Duh kršć. Apsolutno biće u Sv. Trojstvu (uz Boga i Sina)
Frazeologija
⃟ biti u duhu (čega) u skladu s čim, odgovarati čemu [to je u duhu zakona];
imati duha biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, duhovit;
klonuti duhom izgubiti polet;
prenijeti se duhom u mislima se negdje naći;
sačuvati prisutnost duha ostati hladnokrvan;
siromašni duhom rel. dio fraze o onima koji u pokornosti duha i snazi vjere zaslužuju Carstvo nebesko;
(biti čiji) zao duh vršiti na koga loš utjecaj
imati duha biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, duhovit;
klonuti duhom izgubiti polet;
prenijeti se duhom u mislima se negdje naći;
sačuvati prisutnost duha ostati hladnokrvan;
siromašni duhom rel. dio fraze o onima koji u pokornosti duha i snazi vjere zaslužuju Carstvo nebesko;
(biti čiji) zao duh vršiti na koga loš utjecaj
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Dȕh (120, Zagreb, Moslavina, Prigorje, Pokuplje), Dȕhaček (Kutina, Našice, Posavina), Dȕhanaj (Vinkovci, Rijeka, I Slavonija), Dẉhović (120, Korčula, sred. Dalmacija, Međimurje, I Slavonija)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. duxъ (rus. dux, polj. duch) ≃ lit. dausos: zrak, grč. theós: bog
