dvòjiti
dvòjiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dvojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dvojim |
| 2. | dvojiš |
| 3. | dvoji |
| množina | |
| 1. | dvojimo |
| 2. | dvojite |
| 3. | dvoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dvojit ću |
| 2. | dvojit ćeš |
| 3. | dvojit će |
| množina | |
| 1. | dvojit ćemo |
| 2. | dvojit ćete |
| 3. | dvojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dvojah |
| 2. | dvojaše |
| 3. | dvojaše |
| množina | |
| 1. | dvojasmo |
| 2. | dvojaste |
| 3. | dvojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dvojio sam |
| 2. | dvojio si |
| 3. | dvojio je |
| množina | |
| 1. | dvojili smo |
| 2. | dvojili ste |
| 3. | dvojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dvojio |
| 2. | bio si dvojio |
| 3. | bio je dvojio |
| množina | |
| 1. | bili smo dvojili |
| 2. | bili ste dvojili |
| 3. | bili su dvojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dvoji |
| množina | |
| 1. | dvojimo |
| 2. | dvojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dvojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dvojio, dvojila, dvojilo | |
| dvojili, dvojile, dvojila | |
Definicija
sumnjati u što, ne vjerovati
