ȇgo
ȇgo m 〈G ȇga〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ego |
| G | ega |
| D | egu |
| A | ego |
| V | ego |
| L | egu |
| I | egom |
| množina | |
| N | ega |
| G | ega |
| D | egima |
| A | ega |
| V | ega |
| L | egima |
| I | egima |
Definicija
| 1. | psih. u psihoanalitičkom smislu stupanj strukture ličnosti koji ulazi u odnose sa stvarnošću, stvara ravnotežu između nagonskih (id) i moralno-etičkih (super-ego) težnji i vrijednosti čovjeka; spoznajni i perceptivni sloj svijesti (pamćenje, odlučivanje i dr.); ja |
| 2. | cjelovita osoba kao ličnost, svjesna svojega postojanja, koja se potvrđuje u svojoj jedinstvenosti prema ljudima, okolini i objektima [njegov ego je povrijeđen]; jastvo, ličnost, osobnost, personalitet, samosvijest |
Etimologija
✧ lat., psih. prema njem. (das) Ich: Ja
