àkcent
àkcent (àkcenat) m 〈G mn -nātā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | akcent |
| G | akcenta |
| D | akcentu |
| A | akcent |
| V | akcente |
| L | akcentu |
| I | akcentom |
| množina | |
| N | akcenti |
| G | akcenata / akcenta |
| D | akcentima |
| A | akcente |
| V | akcenti |
| L | akcentima |
| I | akcentima |
| 1. | lingv. a. isticanje vokala ili slogotvornoga glasa u riječi (većom duljinom, snažnijim izgovorom, povišenjem ili sniženjem tona pri izgovoru); naglasak b. prozodijski (suprasegmentni) element po kojemu se slogovi razlikuju c. dijakritički znak iznad vokala kojim se bilježi naglasak; u hrvatskom jeziku: kratkouzlazni (à), dugouzlazni (á), kratkosilazni (ȁ), dugosilazni (ȃ) |
| 2. | razg. specifičan način izgovora, karakterističan za izvornog govornika drugoga jezika ili za govornika materinjeg jezika sa snažnim dijalektalnim ili lokalnim obilježjima [francuski akcent; splitski akcent] |
| 3. | glazb. isticanje jednog tona ili akorda u muzičkom govoru |