cilìkati
cilìkati () nesvrš. 〈prez. -ām/cìlīčēm, pril. sad. -ajūći/cìlīčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cilikati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ciličem |
2. | ciličeš |
3. | ciliče |
množina | |
1. | ciličemo |
2. | ciličete |
3. | ciliču |
futur | |
jednina | |
1. | cilikat ću |
2. | cilikat ćeš |
3. | cilikat će |
množina | |
1. | cilikat ćemo |
2. | cilikat ćete |
3. | cilikat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cilikah |
2. | cilikaše |
3. | cilikaše |
množina | |
1. | cilikasmo |
2. | cilikaste |
3. | cilikahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cilikao sam |
2. | cilikao si |
3. | cilikao je |
množina | |
1. | cilikali smo |
2. | cilikali ste |
3. | cilikali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cilikao |
2. | bio si cilikao |
3. | bio je cilikao |
množina | |
1. | bili smo cilikali |
2. | bili ste cilikali |
3. | bili su cilikali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ciliči |
množina | |
1. | ciličimo |
2. | ciličite |
glagolski prilog sadašnji | |
ciličući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cilikao, cilikala, cilikalo | |
cilikali, cilikale, cilikala |