cìnik
cìnik m 〈N mn -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | cinik |
| G | cinika |
| D | ciniku |
| A | cinika |
| V | ciniče |
| L | ciniku |
| I | cinikom |
| množina | |
| N | cinici |
| G | cinika |
| D | cinicima |
| A | cinike |
| V | cinici |
| L | cinicima |
| I | cinicima |
Definicija
| 1. | fil. sljedbenik filozofske škole koju je u 4. st. pr. Kr. osnovao Sokratov učenik Antisten; kinik |
| 2. | razg. a. onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje, u moralne vrijednosti b. onaj koji je hladno bezobziran, koji se ponaša i djeluje bez moralnih skrupula, kojemu ništa nije sveto; bezočnik, drznik |
Etimologija
✧ njem. Zyniker ← lat. cynicus ← grč. kynikós ≃ kýōn: pas (prvi cinici prezirali su tekovine civilizacije i živjeli »kao psi«)
