cijúkati
cijúkati () nesvrš. 〈prez. cìjūčēm, imp. cijúči, pril. sad. -účūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cijukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cijučem |
| 2. | cijučeš |
| 3. | cijuče |
| množina | |
| 1. | cijučemo |
| 2. | cijučete |
| 3. | cijuču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cijukat ću |
| 2. | cijukat ćeš |
| 3. | cijukat će |
| množina | |
| 1. | cijukat ćemo |
| 2. | cijukat ćete |
| 3. | cijukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijukah |
| 2. | cijukaše |
| 3. | cijukaše |
| množina | |
| 1. | cijukasmo |
| 2. | cijukaste |
| 3. | cijukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijukao sam |
| 2. | cijukao si |
| 3. | cijukao je |
| množina | |
| 1. | cijukali smo |
| 2. | cijukali ste |
| 3. | cijukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cijukao |
| 2. | bio si cijukao |
| 3. | bio je cijukao |
| množina | |
| 1. | bili smo cijukali |
| 2. | bili ste cijukali |
| 3. | bili su cijukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cijuči |
| množina | |
| 1. | cijučimo |
| 2. | cijučite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cijučući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cijukao, cijukala, cijukalo | |
| cijukali, cijukale, cijukala | |
Definicija
oglašavati se sa ciju
Etimologija
✧ vidi cȉjū
