cijéniti
cijéniti (se) nesvrš. 〈prez. cijȇnīm (se), pril. sad. -nēći (se), gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cijenim |
| 2. | cijeniš |
| 3. | cijeni |
| množina | |
| 1. | cijenimo |
| 2. | cijenite |
| 3. | cijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cijenit ću |
| 2. | cijenit ćeš |
| 3. | cijenit će |
| množina | |
| 1. | cijenit ćemo |
| 2. | cijenit ćete |
| 3. | cijenit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijenjah |
| 2. | cijenjaše |
| 3. | cijenjaše |
| množina | |
| 1. | cijenjasmo |
| 2. | cijenjaste |
| 3. | cijenjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijenio sam |
| 2. | cijenio si |
| 3. | cijenio je |
| množina | |
| 1. | cijenili smo |
| 2. | cijenili ste |
| 3. | cijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cijenio |
| 2. | bio si cijenio |
| 3. | bio je cijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo cijenili |
| 2. | bili ste cijenili |
| 3. | bili su cijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cijeni |
| množina | |
| 1. | cijenimo |
| 2. | cijenite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cijeneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cijenio, cijenila, cijenilo | |
| cijenili, cijenile, cijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cijenjen, cijenjena, cijenjeno | |
| cijenjeni, cijenjene, cijenjena | |
Definicija
| 1. | (koga) priznavati čiju vrijednost; poštivati, uvažavati |
| 2. | (što) odrediti nekoj robi cijenu, naznačiti vrijednost u novcu za ono što se prodaje |
| 3. | (se) a. imati o sebi visoko mišljenje, držati do sebe b. pogađati se oko cijene; cjenkati se |
Frazeologija
⃟ cijeniti odoka procjenjivati približno, bez upotrebe pribora za mjerenje
Etimologija
✧ vidi cijéna
