čèlo (I)
čèlo (I) sr 〈G mn čélā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čelo |
| G | čela |
| D | čelu |
| A | čelo |
| V | čelo |
| L | čelu |
| I | čelom |
| množina | |
| N | čela |
| G | čela |
| D | čelima |
| A | čela |
| V | čela |
| L | čelima |
| I | čelima |
Definicija
| 1. | anat. a. dio glave čovjeka iznad očiju do ruba kose [visoko čelo; nisko čelo] b. dio glave životinje iznad očiju |
| 2. | prednji dio zgrade; fasada, pročelje |
Sintagma
∆ čelo stola počasno mjesto za stolom;
palež na čelu mrlja kao obilježje ili obilježje rase (psa)
palež na čelu mrlja kao obilježje ili obilježje rase (psa)
Frazeologija
⃟ (biti) na čelu (čega) predvoditi, biti na prvom mjestu;
doći na čelo doći na prvo mjesto među drugim ljudima;
(ne) piše mu na čelu ne mora se odmah vidjeti tko je i što je (o osobama);
vedra čela poletno, s radošću, s uvjerenjem u što
doći na čelo doći na prvo mjesto među drugim ljudima;
(ne) piše mu na čelu ne mora se odmah vidjeti tko je i što je (o osobama);
vedra čela poletno, s radošću, s uvjerenjem u što
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Čèlāk, Čèlan (450, sred. Dalmacija; kod nekih moguće preklapanje s pčela)
Etimologija
✧ prasl. *čelo (rus. čeló, polj. czoło) ← ie. *kelh3os ≃ lit. kalnas: brežuljak, lat. collis, grč. kolōnós
