čȃr
čȃr m 〈G mn čárī/čárā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čar |
| G | čari |
| D | čari |
| A | čar |
| V | čari |
| L | čari |
| I | čarju / čari |
| množina | |
| N | čari |
| G | čari |
| D | čarima |
| A | čari |
| V | čari |
| L | čarima |
| I | čarima |
Definicija
ono što zanosi, privlači ili zadivljuje
Frazeologija
⃟ baciti čari na koga 1. začarati ga, omađijati (u svijetu bajke, predaje, mita) 2. zavesti koga, navesti da radi što mimo svoje volje;
gubi (svaki) čar prestaje biti privlačno;
ima (nema) čara privlačno je, (nije) privlačno;
skinuti čari s koga vratiti ga u realni svijet svakidašnjice
gubi (svaki) čar prestaje biti privlačno;
ima (nema) čara privlačno je, (nije) privlačno;
skinuti čari s koga vratiti ga u realni svijet svakidašnjice
Etimologija
✧ prasl. *čarъ (rus. 〈mn〉 čary, polj. czar), lit. keras ← ie. *kwer-: činiti, spravljati (skr. karoti: čini, velš. peri)
